Center for Balanced Development
Ekonomski impulsi i komercijalne sile upravljaju globalizacijom, ali njen uticaj ide daleko iza ekonomije ne bi li zadirao u svaki aspekt socijalnog i političkog života. Moćne komercijalne snage su izazvale globalnu komercijalnu (komercijalizirajuću) kulturu koja, što je savim očigledno, neće biti zadovoljena dok ne dospije u najdublje pore socijalnog života. Posljednja stvar koju je komercijalna globalna kultura proizvela je nova forma ropstva, brutalnije i idegradirajuće od bilo koje do sada poznate forme ropstva.
Milioni izloženih žena i djece, u cijelom svijetu, nekih starih samo deset godina, su uhvaćeni u klopku nemoralnog i ružnog svijeta eksploatacije, bolijesti i zlosatvljanja. Ova djeca se kupuju i prodaju i tjeraju na prostituciju ispred otvorenih očiju međunarodne zajednice koja je odlučila da ignoriše njihovu tešku nevolju.
Većina ovih seksualnih robova je zadržano od strane njihovih gospodara sve dok se njihova komercijalna vrijednost ne smanji, što je rezultat loših zdravstvenih uslova i napredovanja mnogih polnih bolijesti kojima su takođe izloženi, uključujući HIV i AIDS. Tužno je reći, ali prestanak postojanja uslova za njihovo robovanje nije i kraj njihovoj mizeriji već početak siromašnog, bolesnog i sramotnog života.
Obim problema
Mada se mnoge vlade, naročito vlade zemalja porijekla seksualnih robova, ne staraju o obezbjeđivanju informacija i statistike o trgovanju sa ženama, a izgleda da su nesvjesne i nevolja djece, studije koje su izvršila nevladine organizacije i slične institucije otkrivaju ljudsku tragediju velikih proporcija. Zbog nedostatka preciznih podataka, brojke koje je dala NVO i individualni istraživači su grube procjene. Teškoće pri pribavljanju preciznih brojki je uslovljeno sa dva međusobno zavisna faktora: (1) trgovanje ženama je vođeno od strane organizovanog kriminala koji koristi obmanu i zastršivanje kako bi održali zid šutnje i tajnosti oko svog međunarodnog tržišta, i (2) kriminalni sindikati koji su uključeni u ovaj ‘posao’ su često podržani od strane korumpiranih političara i zastupnika u primjeni zakona koji koriste sva sredstva da bi obezbjedili pokriće za zločin koji obezbjeđuje uosnu zaradu.
Jedva da nema regiona u svijetu kojeg zaobilaze aktivnosti sindikata koji se bave seksualnim ropstvom. Izještaji o trgovanju ženama se mogu čuti iz Afrike, Evrope, Sjeverne Amerike, Južne, Istočne i Jugoistočne Azije.
Međunarodna organizacija za migracije (IOM), pri Evropskoj Uniji, procjenjuje da je tokom 1995 godine u Evropi trgovano sa oko 500.000 žena. Veliki broj žena i djevojaka je došlo iz osiromašenih zemalja Istočne Evrope (Rusije, Ukrajne, Belorusije).
Mnoge žene uključene u seksualnu trgovinu su maloljetne djevojke prevarene u svojoj zemlji od strane razrađene mreže organizovanog kriminala. Neprofitabilne organizacije “End Child Prostitution”, “Child Pornography”, i “Traffic in Children for Sexual Purposes” (ECPAT) raspolažu sljedećim podacima o djeci uključenoj u seksualnu industriju tokom 1994: Brazil 500.000, Indija 400.000, Tajland 200.000-850.000, Taivan 100.000, Nepal 200.000, Sjeverna Amerika 100.000-300.000. Političko-ekonomski centar, pri Tajlandskom Univerzitetu u Chulalungkhornu, je procijenio da je svjetska seksualna industrija u periodu 1993-1995 godine napravila obrt od oko 22 milijarde dolara. (ECPAT Development Manual, Melbourne, Australia, 1994, str. 21-37.)
Zastrašivanje i obmanjivanje
Seksualnih robovi, prodati i kupovani u četvrtima sa crvenim svjetlima širom svijeta, dolaze iz osiromašenih zajednica. Značajan broj su maloljetne djevojke. Prepredeni trgovci robljem koji roditeljima nude primamljive sume novca, varaju ove mlade i skromne djevojke primoravajući ih na seksualno robovanje. Obmanjeni roditelji vjeruju da je novac dat u zamjenu za zapošljenje ili brak.
Trgovanje nepalskim djevojkama u Indiji je tipičan slučaj. Svake godine se u indijskim gradskim četvrtima trguje sa 5.000-7.000 nepalskih djevojaka. Djevojke su prodate od strane siromašnih nepalskih porodica koje su povjerovale u priču o braku ili obećanom zapošljenju, te su tako namamljene kako bi sebe našle u indijskim javnim kućama. Njihovi kidnaperi koriste brutalna sredstva poput izmaranja glađu, zastrašivanja, i čiste torture kako bi bespomoćnu djecu uveli u prostituciju.
Rđave i nemoralne metode trgovaca robljem su dokumentovana u brojnim slučajevima. Takav je i slučaj Mire, trinaestogodišnjakinje iz Nepala. Njioj je ponuđen posao u Bombaju, najvećem indijskom komercijalnom centru, ali je ona na kraju završila u jednoj od brojnih gradskih javnih kuća. Kada je odbila da se povinuje zahtjevima svog novog gospodara, naga je poslana u prostoriju bez prozora gdje je ostala tri dana bez vode i hrane. Četvrtog dana je silovana. Na kraju je Mirina volja bila slomljena i ona je pridružena ostalom bombajskom roblju. (Robert I. Friedman, Sramota Indije: Seksualno ropstvo i politička korupcija, The Nation, 8. april 1996).
Dječja pornografija
Nova turistička industrija, zasnovana na dječjoj eksploataciji i zlostavljanju, se pojavila devedesetih godina u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, uglavnom skocentrisana u Indiji, Tajlandu i na Filipinima. “Turisti” dolaze uglavnom iz dobrostojećih zemalja, naročito iz Sjeverne Amerike, Evrope i Japana.
Od 160 stranih pedofila, uhapšenih i optuženih u Jugoistočnoj Aziji zbog seksualnog zlostavljanja djece, između 1992 i 1994, 25% su bili Amerikanci, 18% Njemci, 14% Australijanci, i 12% Englezi (“End Child Prostitution” in Asian Tourism, Lambiet, 17 May 1998).
Devedesete godine jedan vlasnik sirotišta u Goi (Indija) uhapšen je zbog snabdijevanja Britanskih, Francuskih, Njemačkih, Švicarskih, i Skandinavskih “tourista” djecom. Oslobođen je uz kauciju. Sedam godina kasnije slučaj još nije stavljen u dosije. (Rahul Bedi, Bid to Protect Children as Sex Tourism Spreads, London's Daily Telegraph, 1997).
Kulturni hedonizam
Gore opisano seksualno ropstvo i seksualni ‘turizam’ su stimulisani rastućom hedonističkom kulturom koja glorifikuje zadovoljavanje, promoviše ‘slobodan’ stav u spolnim odnosima i ponašanju i predstavlja pornografiju kao zabavu. Djeca u mladim godinama su bukvalno bombardovana seksualnim sadržajem. Neumjesni ‘slobodni’ stavovi napadaju sve dijelove svijeta. Pornografski materijal postaje svakim danom sve pristupačniji. Porno-producerske kompanije koriste vrlo efektivno internet da bi publikovale i promovisale čak i najekstremnije oblike seksualnosti. Ron O'Grady, predsjednik ECPAT-a, procjenjuje da je tokom 1998 oko 40.000 pornografskih fotografija djece, mahom iz zemalja Jugoistočne Azije, bilo izloženo na internetu. “Zahtjevi za djecom u seksualnoj trgovini su veliki. Svake godine, ljudi iz cijelog svijeta putuju u Aziju samo zbog zadovoljavanja svojih poriva sa djecom, nabavke fotografija te video traka”, primjetio je on. (Poona Antaseeda, Expert urges global law to end child pornography on the Internet, Bangkok Post, June 3, 1998).
Stajalište djeteta uzrokovano rastućom hedonističkom kulturom je razlog za zabrinjavanje. Friedman je izvjestio da je 70% ispitanih studenata u jednoj bogataškoj srednjoj školi u Indiji bilo zainteresovano za karijeru u organizovanom kriminalu, navodeći dobar novac i dobru zabavu kao razlog pravljenja takvog izbora. (Robert Friedman, India's Shame, The Nation, April 8, 1996.)
U Japanu je pornografija toliko rasprostranjena da čak i školska djeca imaju pristup stripovima sa pornografskim sadržajem, a časopisi sa takvim sdržajem se mogu nabaviti na automatima za prodaju novina. U 1998 godini Japan je bio najveći svjetski producer dječje pornografije, a japanski parlament je odbio prolazak zakona koji bi zabranio takvu produkciju, navodeći poslovne razloge. (Poona Antaseeda, Expert urges global law to end child pornography on the Internet, Bangkok Post, June 3, 1998).
Zaustavljanje nasilja
Seksualno ropstvo je ozbiljan problem globalnih razmjera, i kao takvo bi trebalo biti i viđeno. Da bi se borili protiv takvog problema, moramo uvidjeti da to nije samo zakonski problem već isto tako i moralni. Koliko god dugo se pornografija, slobodno ponašanje i nasilje budu slavili i hvalili u filmovima raznih zabavnih centara (od koji su najzapaženiji Hollywood i Bombay), ovaj problem će istrajavati i vjerovatno se intenzivirati. Sa ovim se problemom mora konfrontirati na zakonskom, političkom i kulturnom nivou.
Da li će svijet čuti tihi plač ovog roblja i zaustaviti ovu ljudsku tragediju? Da li će svijet odbiti neumjerenost zabavne industrije prožete seksualnim zlostavljanjem i nasiljem? Da li će svijet odbiti neumjerenost ekonomske pohlepe? Sloboda i dostojanstvo miliona djece sada i u budućnosti zavisi od odgovora na ova pitanja.
Ovaj prijevod je
objavljen u Glasu islama
Preveo: Albazari